„Psihološka pomoć poslije elemetarne nepogode-poplave i aktivacije klizišta“

Centar za mentalno zdravlje Doma zdravlja Gradačac  uputio nam je tekst na temu „Psihološka pomoć poslije elemetarne nepogode-poplave i aktivacije klizišta“, te isti u cjelini prenosimo.

Takođe, iz Centra obavještavaju javnost da Dom zdravlja Gradačac, odnosno Centar za mentalno zdravlje, stoje na raspolaganju za psihološku podršku stanovništvu zahvaćenom elementarnim nepogodama, kao i svim ljudima koji su na bilo koji način učestvovali u saniranju posljedica elementarnih nepogoda koje su  zahvatile našu zemlju.

"Psihološka situacija koja nastane kod stanovništva kao posljedica velikih katastrofa (poplava,klizišta, zemljotresa, cunamija) zove se kriza. U situacijama krize veoma je važna prva psihološka pomoć.

Razlog tome nalazimo u sljedećem:

- događaji ove vrste mogu biti okidač za pojavu ozbiljnijih psihijatrijskih oboljenja;

-zbog prevencije razvoja posttraumatskog stresnog događaja (PTSP-a);

-kao i pojave relapsa (vraćanja simptoma akutne duševne bolesti ), kod lica koja su i ranije imala poteškoće u mentalnom zdravlju).

Osnovne informacije koje vam mogu pomoći:

Šta možete osjetiti? 

Strah, panika, samookrivljavanje, tugu, potrebu za plakanjem, ljutnju i agresivnost, noćne more i učestala razmišljanja o događaju, gubitak apetita ili prekomjerno uzimanje hrane, glavobolja, postavljati pitanja o smislu života, promjeniti sliku budućnosti, osjećati bezvoljnost i nemoć.

Ono što trebate znati je da šta god da osjećate Vaša reakcija je normalna u nenormalnoj situaciji kroz koju prolazite.

Vi se borite i možete da to prevladate.

Šta uraditi? -  Provodite vrijeme sa ljudima koje volite; Nađite vremena za sebe; Slušajte informacije šta da radite i o uticaju traume; Držite se rutine - imitirajte normalan život; Dopustite sebi san i odmor. Govorite o tome kako se osjećate i šta se dogodilo, kad osjetite potrebu i kad ste spremni; Dozvolite članovima Vaše porodice da znaju vaše potrebe jer vam ne mogu pomoći ako im ne kažete da ste umorni, da želite da šutite ili da govorite o tome.

Šta ne raditi? -  Ne radite ništa što ne biste dozvolili svojoj djeci.
• Ne koristite alkohol i sredstva za smirenje sami;  Izbjegavajte velike odluke.
• Ne pokušavajte da blokirate misli na to šta se desilo. Ne izbjegavajte svoja osećanja - podjelite svoja iskustva sa drugima, kada postoje mogućnosti . Možete se zbog toga osjećati neprijatno ponekad, ali  razumjevanje ljudi u koje imate povjerenje je korisno. 

Kada zatražiti pomoć? Ukolikoosjećate simptome poslije dvije sedmice od događaja; Osjećate se preplašeno, razdražljivo; Niste sposobni da se nosite sa svakodnevnom rutinom; Osjećate beznadežnost, očaj i crno gledate u budućnost; Imate nesanicu više od 3 dana i/ili noćne more; Nemate nikog u blizini da Vam pomogne, da podjelite osjećanja ili da Vas podrži; Razmišljate da povrijedite sebe ili druge.

Šta raditi sa članovima porodice?
Ohrabrite da se staraju o sebi: spavanje, hrana, odmor; uspostava rutine i postavljajte im male ciljeve uz pohvalu.

Pitajte ih: 
“Ima li nešto što bi ti pomoglo da se osjećaš bolje a što bih ja mogao da uradim za tebe?”

“Imaš li nekih problema koje možemo zajedno da riješimo?”
“Šta si ranije radio/la u teškim situacijama što je pomoglo?”

Dajte im emotivnu podršku tako što ćete ih zagrliti, pažljivo slušati, “staviti se u njihovu kožu”; ne trudite se da kažete pravu stvar, nego jednostavno budite tu; izbjegavajte rečenice: znam kako ti je, biće sve u redu, da dajete primjere iz svoga života, već recite: vrlo je teško prolaziti kroz sve ovo.

Šta se dešava kod djece? - Ponavaljanja igre koja podsjeća na traumu; Košmari; Haotično ponašanje i razdražljivost; Povlačenje i izbjegavanje svega što podsjeća na traumu.

Kako sa djecom? 

-Budite svjesni uobičajenih reakcija na trauma

( neka djeca mogu postati povučena i tiha, dok druga mogu postati previse osjetljiva i nastojati na sve moguće načine da privuku pažnju, neka koriste regresiju kao odbrambeni mehanizam, pa sisaju palace ili se konstantno drže za roditelje.Važno je zapamtiti da su ovo reakcije na trauma i na njih odrasli treba da reaguju na miran i brižan način).Ne podcjenjujte kapacitete djece i ne mislite da nisu svjesna, ona osjete da nešto nije uredu.

 -Budite spremni na suočavanje sa strahovima i brigama

(uobičajeni strahovi se mogu povećati nakon krize.Problemi sa spavanjem i bolovi kao što je bol u stomaku ili glavobolja mogu postati češći. Djeci možete pomoći tako što ćete im čitati priče, nježno masirati leđa, stomak. Morate znati da su im tada potrebne tople riječi i zagrljaj, mazite svoje dijete i ljubite.

 -Potrebno je stvoriti osjećaj sigurnosti

Djeca će se osjećati ranjivo i preplavljeno emocijama, te im je potrebno pružiti fizičku sigurnost-umirujuće aktivnosti, toplu hranu i sl.

 -Ograničiti izlaganje djeteta vijestima i informacijama o nesreći zbog podsjećanja na tragični događaj što može ponovo traumatizirati.

 -Slušajte djecu

Neka djeca imaju priliku da izraze svoje emocije i brige. Aktivno slušajte dijete bez ispravljanja ili umanjivanja njihovih emocija.

 -Igrajte se

Igra je prirodni način komuniciranja i procesiranja emocija kod svakog djeteta. Igra je zdrav način skretanja pažnje od teške situacije i pruža ispušni ventil za nakupljenu negativnu energiju i stres.

 -Pratite djetetovo ponašanje

Pratite promjene u djetetovim navikama spavanja, hranjenja, igranja, učenja i druženja.